Meditacija · 5 min · 19. listopada 2026.

„Ja ne mogu meditirati.”

Meditacija nije nešto što krenemo raditi kako bismo pobjegli od onoga što je prisutno, nego kako bismo se s tim susreli.

„Ne mogu meditirati.” „Ne mogu isprazniti um.” „Ne mogu mirno sjediti u meditaciji.”

Znaš koliko sam puta čula te rečenice?

Mi zapravo mistificiramo meditaciju. U glavi je pretvaramo u nešto uzvišeno.

Ako je tvoj život inače pun napetosti i pritiska, uma koji neprestano juri i osjećaja da ne možeš mirovati ni pet minuta, razmisli kako zamišljaš meditaciju. Kao magično iskustvo koje briše sve ono kako inače živiš?

Petnaest minuta u kojima sjedneš, zatvoriš oči i odjednom nastupa prazan um, potpuna opuštenost, mir.

Kak’ to misliš?

Mi imamo očekivanja koja ne propitkujemo. Tako je i s meditacijom.

Meditacija nije nešto što krenemo raditi kako bismo pobjegli od onoga što je prisutno u našem životu. To je nešto što krenemo raditi kako bismo se susreli s onim što je prisutno.

Ali ne mislim na suočavanje u obliku borbe. Nego da možda prvi put zaista pogledamo što je tu.

Kakve misli mi se neprestano vrte umom? Jesu li istinite? Kako se osjećam u svom tijelu? Koje su emocije ispod svega toga? S čime se ne želim suočiti?

I da, kad učimo meditirati, često se već na prvoj meditaciji dogodi i smirenje uma i opuštenost u tijelu. Ali ne zato što smo od nečega pobjegli, nego zato što učimo biti prisutni.

Ja sam cijeli život bježala od sebe, a da toga nisam bila ni svjesna. Bila sam previše zaokupljena time da postanem savršena verzija sebe, a ta slika je uvijek bila korak ispred mene. Ili njih pet. Postizanje je bilo savršeno opravdan način bijega od mog unutarnjeg svijeta.

Kao što Gwen Stefani pjeva u pjesmi The Sweet Escape: “If I could escape, I would…”

Ali u tome je stvar: ne možemo pobjeći od sebe. Kad-tad nas sustigne sve ono od čega bježimo.

I kad se to dogodi, trebamo biti dovoljno mudri i hrabri da ne okrenemo ponovno glavu, nego da pogledamo ono što je ovdje.

Meditacija nam daje prostor da samo budemo s onim što jest.

U meditaciji ne moramo ništa postići.

Poslušaj te riječi: moramo nešto postići. Kako su grčevite.

Ako s takvim stavom sjednemo meditirati, nećemo postići ono što smo zacrtali. Jer poanta nije da postignemo. Poanta je da budemo.

I upravo kroz to bivanje postižemo. Ne obrnuto.

Ako želiš probati bez očekivanja, poslušaj kratku meditaciju Fokus na dah na mojoj stranici. Ne trebaš isprazniti um. Samo primijeti što je tu.

P.S. Koja je tvoja rečenica? „Ne mogu meditirati jer…” Odgovori mi, čitam svaki odgovor.

Komentari

Podijelite svoje iskustvo

Još nema komentara — budite prvi.